Apel šest nevladinih organizacija Ustavnom sudu Crne Gore

Nevladine organizacije Akcija za ljudska prava, Centar za građanske slobode, Evropska asocijacija za pravo i finansije, Institut alternativa, Institut za vladavinu prava i Mreža za afirmaciju nevladinog sektora, uputile su 5. februara otvoreno pismo sudijama Ustavnog suda Crne Gore povodom izbora sudije Desanke Lopičić za ,,predsjedavajuću sudiju”.

U pismu je istaknuto da je izbor ,,predsjedavajućeg sudije” protivan Ustavu Crne Gore i Zakonu o Ustavnom sudu Crne Gore i apelovano da se sporna odluka stavi van snage, da funkciju predsjednika Ustavnog suda počne da obavlja najstariji sudija Hamdija Šarkinović i da on odmah ponovi postupak izbora predsjednika Ustavnog suda, da bi se tako zaštile ustavnost i zakonitost i omogućilo ostvarivanje načela vladavine prava.

Osnovni razlog za protest je to što je članom 22 stav 4 Zakona o Ustavnom sudu propisano da u slučaju prestanka funkcije predsjednika Ustavnog suda, do izbora novog, funkciju predsjednika Ustavnog suda vrši njegov zamjenik, “a ako nema zamjenika predsjednika funkciju predsjednika Ustavnog suda vrši najstariji sudija”, pa je za zakoniti kontinuitet rada Ustavnog suda trebalo samo postupiti u skladu s tim i imenovati najstarijeg sudiju Hamdiju Šarkinovića da vrši dužnost predsjednika Ustavnog suda, jer, iz nepoznatih razloga, zamjenik dosadašnjeg predsjednika Dragoljuba Draškovića nikada nije izabran. Prema tome, zakonodavac se potrudio da na svaki način obezbijedi kontinuitet rukovođenja Ustavnim sudom kada iz bilo kog razloga dođe do prestanka funkcije predsjednika, tako što je čak pretpostavio i situaciju, u kojoj se Ustavni sud sada našao, da nema ni zamjenika predsjednika. U takvoj situaciji, zakonodavac nije napisao da sudije treba da izaberu “predsjedavajućeg sudiju”, kao što je većina sudija neovlašćeno odlučila da uradi, već da najstariji sudija vrši tu funkciju do izbora novog predsjednika.

Istaknuto je i da posebno za izbor sudije Desanke Lopičić za „predsjedavajućeg sudiju”, sa „svim pravima i obavezama predsjednika Ustavnog suda” postoji ustavna zabrana, jer je sudija Lopičić već jednom birana za predsjednicu Ustavnog suda.

Takođe, analogija s izborom predsjedavajućeg sudije tokom 1996. godine kada nije bio izabran predsjednik Ustavnog suda Crne Gore u ovom slučaju nije primjerena, jer su tada važili drugi propisi, predsjednika Ustavnog suda je birala Skupština, sada ga biraju sudije Ustavnog suda, i tada nije bila na snazi odredba nalik na član 22 stav 4 Zakona o Ustavnom sudu, koja je propisivala ko vrši funkciju predsjednika u slučaju da njemu prestane funkcija. Takođe, nije primjerena ni analogija s izborom predsjedavajućeg sudije u Hrvatskoj 2007. godine, jer se radi o pravnom sistemu druge države, koji nije imao odredbu kao član 22 stav 4 Zakona o Ustavnom sudu, i čiji je Ustavni sud tada radio u vrlo specifičnim uslovima bez punog broja sudija, dok u Crnoj Gori Ustavni sud djeluje u punom kapacitetu.

Posebno je naglašeno da je Grupa država protiv korupcije (Groupe d’Etats contre la corruption – GRECO) Savjeta Evrope preporučila Crnoj Gori da ograniči prekomjernu koncentraciju ovlašćenja u pravosuđu i da je nedavno u tom smislu kritikovala treći izbor Vesne Medenice na funkciju predsjednice Vrhovnog suda, kao i izbor predsjednika sudova koji su birani najmanje tri puta na iste funkcije. Sada je i u slučaju izbora Desanke Lopičić da obavlja funkciju predsjednika Ustavnog suda do kraja godine, a moguće i duže, dok se novi predsjednik ne izabere, iako je ona već u jednom mandatu obavljala istu funkciju, prekršena Ustavna zabrana, a nisu poštovane ni preporuke GRECO, čiji je cilj sprječavanje korupcije.

U pismu je upozoreno da izbjegavanje primjene zakona Crne Gore pozivanjem na sopstvenu i inostranu praksu, predstavlja put u proizvoljnost i arbitrernost, od čega upravo Ustavni sud treba da pruža zaštitu, i zaključeno da Ustavni sud ne smije sebi dopustiti izbor “predsjedavajućeg sudije”, jer time ne samo da sebe kompromituje i ugrožava javno povjerenje, već ozbiljno dovodi u pitanje i sposobnost države da obezbijedi vladavinu prava.

IVP podnio krivičnu prijavu Specijalnom državnom tužilaštvu zbog izbora sutkinje Lopičić na nepostojeću funkciju

Institut za vladavinu prava (IVP) podnio je Specijalnom državnom tužilaštvu krivičnu prijavu protiv grupe NN sudija Ustavnog suda koje su izabrale sutkinju Desanku Lopičić na nepostojeću funkciju predsjedavajućeg sudije sa ovlašćenjima predsjednika Ustavnog suda.

Ustav Crne Gore, Zakon o Ustavnom sudu i Poslovnik Ustavnog suda ne poznaju funkciju “predsjedavajućeg sudije” te postoji sumnja da je grupa sudija, prekoračenjem granica službenih ovlašćenja, izvršila krivično djelo zloupotreba službenog položaja.

Pozivamo glavnog specijalnog državnog tužioca Milivoja Katnića da pribavi zapisnik sa sjednice i sasluša sve sudije, kako bi utvrdio odlučujuće činjenice.

Kako se sudije Ustavnog suda biraju iz reda istaknutih pravnika, a osnovna dužnost sudija Ustavnog suda je zaštita ustavnosti i zakonitosti, jasno je da je grupa sudija prilikom izbora sutkinje Lopičić znala da ne postoji funkcija “predsjedavajućeg sudije” u pravnom sistemu Crne Gore, što znači da su postupale umišljajno prilikom izbora sutkinje Lopičić na tu nepostojeću funkciju, a kojom su joj omogućili da vrši ovlašćenja predsjednika suda.

Ukoliko Specijalno državno tužilaštvo bez odlaganja ne preduzme radnje iz svoje nadležnosti u vezi sa ovim slučajem, svako može prekoračenjem granica službenih ovlašćenja da vrši funkciju koja ne postoji, te time onemogući zakonit rad državnog organa.

Način na koji je Ustavni sud obrazložio izbor sutkinje Lopičić na nepostojeću funkciju sa ovlašćenjima predsjednika suda predstavlja zastiđe za tu instituciju.

Naime, Ustavni sud se u svojoj odluci poziva na norme koje se uopšte ne odnose na postupak izbora predsjednika suda, sve kako bi prikrili bezakonje koje su sproveli.

Grupa sudija Ustavnog suda ide dotle da navodi da funkcija zamjenika ‘nije zaživjela u dosadašnjem radu Ustavnog suda’, kao da se radi o kakvom eksperimentu, a ne njihovom profesionalnom neuspjehu da među sobom izaberu zamjenika predsjednika. Dalje se nastavlja sa time da nijednog sudiju godine ne kvalifikuju da rukovodi Ustavnom sudom, ako ga druge sudije nisu izabrale, čime manipulativno, a neuspješno, tumače vrlo jednostavnu zakonsku normu.

Svakome ko bi uporedio tekst zakona i obrazloženje izbora sutkinje Lopičić a koje potpisuje najstariji sudija Hamdija Šarkinović, koji je predsjedavao izbornom sjednicom, bilo bi jasno da u Ustavnom sudu više ne stanuje pravo.

                                                         

Obrazloženje o izboru sutkinje Lopičić za predsjedavajućeg sudiju sa ovlašćenjima predsjednika suda ostaće kao trajna sramota za tu instituciju, koja bi morala biti bastion prava i zaštitnik Ustava Crne Gore.

Zaključujemo da je zbog ovakvog postupanja većine u Ustavnom sudu, od suda koji bi morao da štiti ustavnost i zakonitost ostala samo sjenka.

Medijski tim IVP-a

IVP: Ustavni sud ponovo nezakonito sproveo postupak izbora predsjednika suda

Institut za vladavinu prava (IVP) je saopštio da je Ustavni sud po drugi put na nezakonit način sproveo postupak izbora predsjednika suda, te je sreća što i nisu uspjeli da ga na ovakav način izaberu.

Ustavni sud je, kako su saopštili, na današnjoj sjednici sproveo četiri kruga glasanja, iako Zakon o Ustavnom sudu dozvoljava maksimum dva kruga glasanja.

“Današnji način glasanja su sudije Ustavnog suda sprovele po nezakonitoj odredbi Poslovnika, čiju je ocjenu ustavnosti i zakonitosti IVP tražio još u januaru 2017. godine, ali taj predmet i dalje stoji u fioci Ustavnog suda jer bi donošenjem odluke sudije priznale da su prekršile Ustav”, navodi se u saopštenju.

Kako navode, i prilikom prethodnog izbora predsjednika Ustavnog suda, u januaru 2017. godine, tražili su od Ustavnog suda da izda naredbu za obustavu izbora do donošenja odluke o ocjeni ustavnosti, što nije učinjeno.

Ne postoji funkcija “predsjedavajućeg sudije”

Za IVP je sporan i današnji izbor sutkinje Desanke Lopičić za “predsjedavajuću sudiju”, jer, kako objašnjavaju, Zakon o Ustavnom sudu i Poslovnik takvu funkciju ne poznaju.

“Zakonom je propisano da u slučaju prestanka funkcije dosadašnjeg predsjednika Dragoljuba Draškovića funkciju vrši njegov zamjenik, a ako njega nema onda najstariji sudija, odnosno Hamdija Šarkinović.

“Dragoljubu Draškoviću funkcija predsjednika prestaje 3. februara, te v.d. funkciju nakon tog datuma može vršiti jedino zamjenik predsjednika (kojeg je Drašković predložio), te je Ustavni sud dužan da saopšti javnosti ko je taj zamjenik i kada je izabran. Ako njega nema, zakon je jasan, v.d. funkciju vrši najstariji sudija, odnosno Hamdija Šarkinović”, saopštili su iz IVP-a.

Za njih je zabrinjavajuće današnje pozivanje Ustavnog suda na “raniju sopstvenu praksu i ustavno-sudsku praksu u okruženju” prilikom izbora ‘predsjedavajućeg sudije’.

“Ne može se ‘predsjedavajući sudija’ birati u skladu sa praksom nekog Ustavnog suda iz okruženja, npr. Ustavnog suda Hrvatske ili Srbije, već ta funkcija mora postojati u Zakonu o Ustavnom sudu Crne Gore”, navode u IVP-u.

Za IVP je skandalozno da sudije Ustavnog suda već pet godina “drže” na snazi odrebe Poslovnika koje su suprotne Ustavu i Zakonu i odbijaju da po inicijativama IVP-a odluče o njihovoj ustavnosti i zakonitosti, uprkos podnijetim urgencijama.

“Navedeno govori da postojeći sastav Ustavnog suda nije kadar da po Ustavom i Zakonom propisanoj proceduri vrši svoju funkciju, kao ni da izabere predsjednika suda”, zaključili su u IVP-u.

Medijski tim IVP-a

IVP: Ustavni sud pet godina krši Ustav, nepoželjni predmeti stoje u fioci

Ustavni sud Crne Gore pet godina krši Ustav donošenjem i primjenom Poslovnika koji sadrži neustavne odredbe, odnosno odbijanjem da izvrši njihovu ocjenu ustavnosti.

               

Podsjećamo, aktuelni sastav Ustavnog suda je u decembru 2015. donio Poslovnik koji sadrži dvije sporne odredbe: jedna je nedvosmisleno suprotna Ustavu, a druga Zakonu o Ustavnom sudu.

                                              

Iako je Ustavom propisano da tročlano vijeće o ustavnoj žalbi mora da odluči jednoglasno, a ako nema jednoglasnosti predmet se upućuje na sjednicu svih sudija, Ustavni sud je donio Poslovnik kojim je samovoljno propisao neustavno rješenje – da vijeće ni ne mora u određenim slučajevima da donosi odluku, već da je odmah proslijedi na sjednicu Suda. Poslovnikom su “dopisali” i osnov za izuzeće sudija koji Zakon o Ustavnom sudu ne poznaje.

                                                                                     

Upravo iz tog razloga Institut za vladavinu prava je u junu 2016. godine podnio inicijative za ocjenu ustavnosti ali do danas Ustavni sud o njima nije odlučio, time pokazujući građanima da teško može da štiti ustavnost i zakonitost kada ih sam krši.

                                                                                     

IVP je više puta podnosio urgencije predsjedniku suda Dragoljubu Draškoviću, koji nijednom nije odgovorio zašto Ustavni sud predmet iz 2016. godine ne uzima u rad.

Ustavni sud je odlučio o stotinama predmeta iz 2017, 2018. i 2019. godine, što znači da “nepoželjni” predmeti stoje u fioci jer govore o kršenju Ustava samih sudija Ustavnog suda, iako se predmeti rješavaju po redosljedu prijema.

Jasno je da sudije Ustavnog suda ne žele da donošenjem odluke priznaju da su prekršile Ustav, koji treba da štite, već čekaju da u neko buduće vrijeme donesu novi Poslovnik, a postojeći stave van snage i potom donesu odluku da je propis prestao da važi pa samim tim nema potrebe za ocjenom ustavnosti.    

                                                              

Ovaj slučaj pokazuje da građani mogu dobiti zaštitu pred Ustavnim sudom jedino ako na drugoj strani ne stoji interes određene grupe, što je suprotno načelu vladavine prava.

Nevjerovatno je da je već četiri godine sudijama Ustavnog suda stavljeno na teret da su prekršile Ustav i da odbijaju da donesu odluku kojom bi otklonili svaku sumnju: ili su poštovale Ustav prilikom donošenja Poslovnika ili su ga prekršile pa samim tim više nisu dostojne za obavljanje funkcije.

Medijski tim IVP-a

Ustavni sud ocijenio da je Sudskim poslovnikom neustavno regulisana sudska praksa

Ustavni sud Crne Gore utvrdio je da rješenje u Sudskom poslovniku kojim je propisan način odlučivanja u drugostepenim sudovima u pogledu sudske prakse nije u skladu sa Ustavom i praksom Suda u Strazburu, saopštili su iz Instituta za vladavinu prava (IVP).

Upravo zbog toga, kako su naveli u IVP-u, Ustavni sud je pokrenuo postupak za ocjenu ustavnosti i zakonitosti sporne odredbe Sudskog poslovnika.

Podsjećamo, IVP je još 2016. godine podnio Ustavnom sudu inicijativu za ocjenu ustavnosti Sudskog poslovnika, a Ustavni sud je donio rješenje kojim je prihvatio dio navoda IVP-a.

„IVP je pred Ustavnim sudom tvrdio da suprotno Ustavu i zakonu druge sudije istog suda mogu svojim kolegama, koje odlučuju o konkretnom predmetu, da do tri puta vraćaju predmet na ponovno odlučivanje ukoliko njihova odluka odstupa od dotadašnje sudske prakse“, navodi se u saopštenju.

„Ustavni sud je, u konkretnom slučaju, ocijenio da osporena odredba člana 188. stav 2 Sudskog poslovnika, kojom je propisano da se, u slučaju kada sudija ili vijeće pri ponovnom odlučivanju ne postupi u skladu sa pravnim stavom sudskih odjeljenja, sporno pitanje se iznosi na sjednicu sudija (svih sudija tog suda) ne zadovoljava zahtjeve pravne sigurnosti  i vladavine prava iz Ustava, odnosno zahtjeve Evropskog suda u pogledu kvaliteta pravne norme“, navodi se u obrazloženju rješenja o pokretanju postupka ocjene ustavnosti Ustavnog suda.

U IVP-u navode da je Ustavni sud ocijenio da su osporenom odredbom Sudskog poslovnika povrijeđeni ustavni principi o vladavini prava i o saglasnosti pravnih propisa.

„Po nalaženju Ustavnog suda, osporena odredba Sudskog poslovnika je u nomotehničkom i sadržinskom smislu neprecizna, jer nakon iznošenja spornog pitanja na sjednicu sudija u slučaju kada sudija ili vijeće pri ponovnom odlučivanju ne postupi u skladu sa pravnim stavom sudskih odjeljenja, tom odredbom, kao ni drugim odredbama Sudskog poslovnika, nije propisan postupak odlučivanja sudije ili vijeća u konkretnom predmetu, odnosno nije jasno da li pravno shvatanje sjednice sudija obavezuje adresate Sudskog poslovnika – sudiju, vijeće... čime se omogućava neprihvatljivo područje arbitrarnosti u postupku donošenja odluke u predmetu“, navodi se u obrazloženju rješenja Ustavnog suda.

Ustavni sud je, kako se navodi u saopštenju, u pogledu ostalih navoda IVP-a ocijenio da nisu neustavna ostala rješenja iz Sudskog poslovnika u pogledu sudske prakse jer se njima obezbjeđuje jedinstvena primjena propisa, odnosno propisan je „mehanizam za prevazilaženje nedosljednosti u primjeni zakona, odnosno da se njima ne ograničava nezavisnost suda, niti umanjuje pravo i dužnost sudije da sudi samostalno i nezavisno na takav način da je narušena suština ostvarivanja tog prava“.

„Ovo je važan korak da se u potpunosti omogući sudijama drugostepenih sudova da sude isključivo u skladu sa zakonom i međunarodnim sporazumima, kao i slobodnim sudijskim uvjerenjem, bez pritisaka iz samog suda ili iz spoljašnje sredine“, zaključili su u IVP-u.

Medijski tim IVP-a

*  Na upit dostupno rješenje Ustavnog suda o pokretanju postupka za ocjenu ustavnosti i zakonitosti člana 188 stav 2 Sudskog poslovnika

Prva godina rada Instituta za vladavinu prava (IVP)

Institut za vladavinu prava obilježava godinu postojanja, koja je bila intenzivna i veoma produktivna. U skladu sa programskim ciljevima, aktivnosti su se odvijale u pravcu zaštite ustavnih prava, kao i u oblasti pravosuđa i obrazovanja.

Iz realizovanih aktivnosti izdvajamo sljedeće:

U oblasti obrazovanja:

Članstvo u radnoj grupi za izradu Zakona o gimnaziji;

Članstvo u radnoj grupi za izradu Zakona o stručnom obrazovanju;

Set obrazovnih zakona –  inicijativa da ocjena iz vladanja ulazi u opšti prosjek učenika;

Opšti zakon o obrazovanju i vaspitanju – inicijativa da osuđivanost za nasilje da bude smetnja za zasnivanje radnog odnosa u školi;

Analiza o stanju u vrtićima u posljednjih 16 godina;

Analiza unaprijeđenja nastavnika u Crnoj Gori.

Analiza zakona/predlozi i komentari:

Predlozi na izmjene Zakona o slobodnom pristupu informacijama;

Zakon o državnim službenicima i namještenicima – inicijativa da se reguliše rad nakon isteka ugovora na određeno vrijeme;

Zakon o Ustavnom sudu – analiza roka za odlučivanje po inicijativama za ocjenu ustavnosti i zakonitosti;

Zakon o nevladinim organizacijama – zabrana upisa NVO u registar i još pet predloga;

Krivični zakon – uvođenje poruge u pravni sistem.

Pred Ustavnim sudom inicijative za ocjenu ustavnosti i zakonitosti:

Zakon o sudskom savjetu i sudijama – zamrzavanje sudijske funkcije i rad u izvršnoj vlasti;

Zakon o medijima – zabrana cenzure;

Poslovnik Ustavnog suda, tri inicijative - vijeće za ustavne žalbe, izuzeće sudija, izbor predsjednika suda;

Sudski poslovnik – uvođenje sudske prakse kao izvora prava u CG.

Kontinuirani monitoring rada Ustavnog suda (naknade za majke, naknada štete, izbor predsjednika, rad vijeća i komisija...)

Institut za vladavinu prava je uspostavio saradnju sa institucijama, organizacijama i pojedincima,  ostaje otvoren za saradnju i zahvaljuje osnivačima i posvećenim saradnicima. 

Ovlašćenje da ministarstvo zabrani osnivanje NVO suprotno Ustavu Crne Gore

Institut za vladavinu prava uputio sugestije na Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o nevladinim organizacijama:

Institut za vladavinu prava (IVP) upozorava da predloženo zakonsko ovlašćenje prema kome ministarstvo može da ne odobri upis nevladine organizacije, ako su joj ciljevi utvrđeni statutom u suprotnosti sa Ustavom i zakonom, suprotno je Ustavu Crne Gore, koji predviđa da jedino Ustavni sud može da zabrani rad nevladine organizacije.

Institut za vladavinu prava uputio je Ministarstvu javne uprave šest sugestija u odnosu na Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o nevladinim organizacijama, među kojima i mišljenje o odbijanju upisa NVO u registar.

IVP napominje da jedino Ustavni sud može da zabrani rad nevladine organizacije, i to iz sljedećih razloga: ako je njihovo djelovanje usmjereno na nasilno rušenje ustavnog poretka, narušavanje teritorijalne cjelokupnosti Crne Gore, kršenje zajemčenih ljudskih prava i sloboda ili izazivanje nacionalne, rasne, vjerske i druge mržnje i netrpeljivosti.

Prema Ustavu Crne Gore, “jemči se sloboda udruživanja i djelovanja, bez odobrenja, uz upis kod nadležnog organa”, što znači da ministarstvo ne daje odobrenje, već samo vrši upis NVO, stoga prema Ustavu nema ovlašćenje da procjenjuje ciljeve određene statutom nevladine organizacije, niti da zbog njih vrši odbijanje upisa u registar.

IVP podsjeća da prema Ustavu i Zakonu o Ustavnom sudu, ako nevladina organizacija djeluje suprotno Ustavu, ministarstvo može da podnese Ustavnom sudu predlog za zabranu rada nevladine organizacije, a nikako da se upušta u njeno djelovanje i zbog toga odbije upis u registar.

Ustavopisac se u odnosu na nevladine organizacije opredijelio za načelo registracije, a ne načelo kontrole, te ministarstvo nema pravo da se upušta u sadržinu statuta NVO, već samo da konstatuje da li je dostavljena odgovarajuća dokumentacija, i ako nije, da traži njenu dopunu.

U pismu ministrici rada Suzani Pribilović, koje je uputio izvršni direktor Danilo Ajković, stoji da je ministarstvo, prema Zakonu o nevladinim organizacijama, isključivo ovlašćeno da procijeni da li je podnesena odgovarajuća dokumentacija, i to: prijava za upis, osnivački akt, zapisnik sa osnivačke skupštine i statut, i ako jeste da izvrši upis u registar.

Institut za vladavinu prava poziva Vladu Crne Gore i Ministarstvo javne uprave da povuku predloženo zakonsko rješenje, jer je suprotno Ustavu Crne Gore.

Stručni tim Instituta za vladavinu prava